Nakon što je sud donio odluku koja nije išla u prilog planovima za Željezaru Zenica, federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić poručio je da Vlada Federacije BiH neće odustati od pokušaja spašavanja ovog nekadašnjeg industrijskog giganta. Ipak, njegove izjave dolaze nakon još jednog u nizu poteza koji nisu dali očekivane rezultate, dok radnici i javnost sve češće postavljaju pitanje odgovornosti za višegodišnje stanje u kompaniji.
Lakić je priznao da u Vladi ne kriju razočaranje sudskom odlukom, ali je poručio da će nastaviti tražiti način za očuvanje rada Željezare.
“Ne krijemo razočaranje, ali odustati nećemo. Poštujemo odluku Suda, ali ne prihvaćamo da se ovime stavi tačka na budućnost Željezare Zenica”, rekao je Lakić za BHRT.
Međutim, ova izjava dolazi u trenutku kada brojni građani i bivši radnici smatraju da je upravo izostanak pravovremenih i konkretnih poteza izvršne vlasti jedan od ključnih razloga zbog kojih se Željezara godinama nalazi u sve težem položaju. Kritičari upozoravaju da su se posljednjih godina uglavnom slušala obećanja o spašavanju industrije, dok su konkretni rezultati izostajali.
Ministar je naglasio kako pitanje Željezare nadilazi pravne procedure i administrativne odluke, ističući da se radi o radnim mjestima, egzistenciji brojnih porodica i očuvanju domaće industrije. Ipak, upravo zbog značaja koji Željezara ima za Zenicu i Federaciju BiH, sve su glasniji zahtjevi da Vlada preuzme i političku odgovornost za dosadašnje upravljanje ovim procesom, umjesto da se nakon svake nepovoljne odluke odgovornost prebacuje na druge institucije.
Lakić tvrdi da će Vlada razmotriti sve raspoložive mogućnosti kako bi se pronašlo rješenje koje bi omogućilo nastavak proizvodnje i očuvanje radnih mjesta. No, nakon niza najava i obećanja iz prethodnog perioda, dio javnosti s rezervom dočekuje ovakve poruke, smatrajući da su radnicima potrebni konkretni potezi, a ne nova uvjeravanja.
Dok iz Vlade poručuju da borba za Željezaru nije završena, ostaje otvoreno pitanje zašto se do sada nije došlo do održivog rješenja i hoće li posljednja sudska odluka predstavljati još jedan dokaz da dosadašnja strategija federalnih vlasti nije dala očekivane rezultate. Za radnike, koji već godinama žive u neizvjesnosti, svako novo obećanje bez jasnog plana sve teže ulijeva povjerenje.
