Turska planira značajno povećati izdvajanja za nabavku oružja, municije i vojnih sistema u budžetu za 2027. godinu, čime dodatno potvrđuje ambiciju da ojača svoju poziciju jedne od najvažnijih vojnih sila na raskrsnici Evrope, Azije i Bliskog istoka. Najavljeno povećanje od 229 posto ukazuje na to da Ankara ne želi samo pratiti promjene u globalnom sigurnosnom okruženju nego i ubrzati razvoj vlastitih vojnih kapaciteta.
Prema navodima objavljenim nakon obraćanja turskog ministra trezora i finansija Mehmeta Şimşeka na Istanbulskom ekonomskom forumu, planirano povećanje odnosi se na sredstva za nabavku naoružanja, municije i vojnih sistema, a ne na cjelokupan budžet za odbranu. Turska za 2027. godinu planira oko 45 milijardi dolara za odbranu, uz dodatnih 26 milijardi dolara namijenjenih unutrašnjoj sigurnosti.
Ukoliko predloženi plan bude usvojen u najavljenom obliku, riječ će biti o značajnom zaokretu u raspodjeli sredstava, s posebnim naglaskom na opremanje oružanih snaga i jačanje operativnih sposobnosti države. Ipak, važno je razlikovati najavljene budžetske planove od konačno usvojenih izdvajanja, jer će konačne iznose i njihovu namjenu odrediti budžetska procedura.
Zašto Ankara povećava ulaganja u vojsku?
Odluka o povećanju izdvajanja dolazi u periodu u kojem se sigurnosna arhitektura Evrope i Bliskog istoka ubrzano mijenja. Rat u Ukrajini, nestabilnost na Bliskom istoku, regionalna rivalstva i rastuća važnost bespilotnih letjelica, protivzračne odbrane i preciznog naoružanja podstiču države da preispituju vlastite odbrambene prioritete.
Turska se nalazi u posebno osjetljivom geopolitičkom položaju. Kao članica NATO-a, ona ima važnu ulogu na jugoistočnom krilu Saveza, ali istovremeno vodi vlastitu regionalnu politiku i nastoji zadržati manevarski prostor u odnosima s velikim silama. Zbog toga ulaganje u vojsku za Ankaru nije samo pitanje odbrane državnih granica nego i sredstvo očuvanja političkog utjecaja.
Snažnije oružane snage omogućavaju Turskoj da samostalnije reaguje na sigurnosne izazove, podrži svoje interese u susjednim regijama i smanji zavisnost od pojedinih stranih dobavljača. Međutim, veća izdvajanja sama po sebi ne garantuju veću sigurnost. Rezultat će zavisiti od toga kako će novac biti raspoređen, koliko će brzo sistemi biti isporučeni i koliko će uspješno biti integrisani u postojeće vojne strukture.
Od bespilotnih letjelica do raketnih sistema: Domaća industrija postaje strateški adut
Jedan od ključnih razloga zbog kojih Turska može ambicioznije planirati vojna ulaganja jeste razvoj vlastite odbrambene industrije. Ankara već godinama nastoji smanjiti zavisnost od uvoza naoružanja i stranih dobavljača, a domaćim kompanijama daje sve značajniju ulogu u razvoju i proizvodnji vojnih tehnologija.
Posebnu pažnju međunarodne javnosti privukle su turske bespilotne letjelice, ali se industrija ne ograničava samo na dronove. Razvoj obuhvata oklopna vozila, pomorske platforme, raketne sisteme, radare, elektronsko ratovanje, municiju i različite komponente vojne avijacije.
Za turske vlasti takav razvoj ima dvostruku korist. S jedne strane, domaća proizvodnja može povećati raspoloživost opreme za vlastite oružane snage i smanjiti izloženost ograničenjima u međunarodnim nabavkama. S druge strane, izvoz naoružanja donosi prihode, otvara nova tržišta i omogućava Ankari da kroz vojno-tehničku saradnju gradi odnose s drugim državama.
Ipak, proizvodnja savremenog naoružanja zahtijeva dugoročna ulaganja, pristup naprednim tehnologijama i pouzdane lance snabdijevanja. Domaća proizvodnja ne znači automatski potpunu samostalnost, jer pojedini sistemi i dalje mogu zavisiti od uvoznih komponenti, specijaliziranih materijala ili stranih tehnologija.
Izvoz odbrambene industrije približava se 11 milijardi dolara
Rast vojnog budžeta prati i širenje prisustva turske odbrambene industrije na međunarodnom tržištu. Prema podacima koje je objavila Turska skupština izvoznika, izvoz odbrambenog i avioindustrijskog sektora u prvih devet mjeseci 2026. godine dostigao je približno 6,93 milijarde dolara, što je povećanje od 15,6 posto u odnosu na isti period prethodne godine.
U posljednjih 12 mjeseci vrijednost izvoza dostigla je oko 10,94 milijarde dolara, uz godišnji rast od gotovo 30 posto. Ovi pokazatelji potvrđuju da turska vojna industrija sve više postaje i važan izvozni sektor, a ne samo instrument nacionalne odbrane.
Rast izvoza može pomoći domaćim proizvođačima da povećaju proizvodne kapacitete, finansiraju razvoj novih tehnologija i rasporede troškove istraživanja na veći broj kupaca. Istovremeno, svaka veća prodaja može otvoriti prostor za dugoročnu saradnju kroz održavanje opreme, obuku osoblja i isporuku rezervnih dijelova.
Za Ankaru je to posebno značajno jer vojno-tehnička saradnja može stvoriti dugotrajnije veze s partnerskim državama. Ipak, veći izvoz ne znači automatski da je neka zemlja dostigla tehnološki nivo najvećih svjetskih vojnih industrija. Za takvu procjenu potrebno je posmatrati i kvalitet sistema, obim proizvodnje, tehnološku samostalnost te sposobnost razvoja i serijske isporuke najsloženijih vojnih platformi.
Šta povećanje od 229 posto zaista znači?
Najavljeno povećanje od 229 posto zvuči impresivno, ali njegov značaj treba posmatrati u odgovarajućem budžetskom kontekstu. Ono se odnosi na izdvajanja za kupovinu oružja, municije i drugih vojnih sistema, a ne na ukupan budžet za odbranu.
Prema objavljenom prijedlogu budžeta za 2027. godinu, za odbranu je predviđeno približno 44,5 milijardi dolara, dok je za unutrašnju sigurnost planirano dodatnih 25,2 milijarde dolara. Riječ je o predloženim sredstvima, a ne o konačno potvrđenim rashodima.
Za procjenu stvarnog obima povećanja važno je znati i koliko je za iste namjene bilo planirano prethodne godine, kao i da li se porede nominalni iznosi u domaćoj valuti ili vrijednosti preračunate u dolare. Inflacija, promjene kursa i dinamika isporuke vojne opreme mogu utjecati na to koliko se na tržištu zaista može kupiti za predviđeni novac.
Zato procenat od 229 posto sam po sebi ne govori koliko će Turska postati vojno snažnija. Mnogo važnije pitanje jeste hoće li sredstva biti pretvorena u konkretne operativne sposobnosti: modernizirane jedinice, veće zalihe municije, efikasniju protivzračnu odbranu i sisteme koji mogu odgovoriti na savremene prijetnje.
Ankara želi veću samostalnost i snažniju međunarodnu poziciju
Turska se ovim planovima nastoji pozicionirati kao država koja istovremeno razvija vlastite vojne kapacitete, širi izvoz i zadržava značajnu ulogu u međunarodnim sigurnosnim odnosima. Članstvo u NATO-u, geografski položaj i interesi na Bliskom istoku, Kavkazu i u Crnom moru daju Ankari posebnu stratešku težinu.
Povećanje ulaganja u naoružanje može ojačati njenu pregovaračku poziciju i smanjiti oslanjanje na strane dobavljače. Međutim, takva politika nosi i finansijske izazove. Velika izdvajanja za vojsku moraju se uskladiti s potrebama stanovništva, infrastrukturom, obrazovanjem, zdravstvom i nastojanjima da se očuva ekonomska stabilnost.
Upravo će sposobnost da istovremeno finansira odbranu, održava privredni rast i kontroliše inflaciju biti jedan od važnih testova turske ekonomske politike u narednim godinama.
Najava povećanja od 229 posto zato nije samo vijest o kupovini novog oružja. Ona pokazuje da Ankara vojnu industriju, nacionalnu sigurnost i međunarodni utjecaj sve više posmatra kao povezane dijelove iste strategije. Hoće li taj plan donijeti željene rezultate zavisit će od realizacije budžeta, efikasnosti nabavki i sposobnosti turske industrije da najavljene ambicije pretvori u konkretne vojne i ekonomske rezultate.
Zenica Press
