Dok se u Bosni i Hercegovini vodi rasprava o zabrani rada trgovina nedjeljom, evropska praksa pokazuje da ne postoji jedinstven model regulacije. Brojne države dopuštaju nedjeljnu kupovinu, neke je ograničavaju na određene dane ili lokacije, dok druge imaju stroža pravila. Pitanje je koliko je potpuna zabrana zaista zastupljena u Evropi i kakve posljedice takva mjera može imati za trgovce, radnike i građane u BiH.
Neradna nedjelja u BiH: zaštita radnika ili ograničenje tržišta?
Neradna nedjelja u Federaciji Bosne i Hercegovine postala je jedno od značajnijih pitanja ekonomske politike, radničkih prava i svakodnevnog života građana. Mjera koja je uvedena s ciljem zaštite zaposlenih u trgovini istovremeno je otvorila dileme o prometu, položaju malih trgovaca, konkurenciji i dostupnosti prodavnica.
Rasprava se često svodi na izbor između dvije krajnosti: ili trgovine moraju biti zatvorene nedjeljom ili radnici moraju raditi bez odgovarajuće zaštite. Međutim, evropska iskustva pokazuju da postoje različiti modeli kojima se nastoji uskladiti pravo zaposlenih na odmor s potrebama privrede i potrošača.
Zakon o unutrašnjoj trgovini Federacije BiH propisao je zatvaranje prodajnih objekata nedjeljom i u dane praznika, uz određene izuzetke. Odredba se počela primjenjivati 15. novembra 2024. godine, a prva neradna nedjelja bila je 17. novembra iste godine.
Važno je naglasiti da se ovo pravilo odnosi na Federaciju BiH, a ne automatski na cijelu državu. Također, zabrana rada trgovina nije isto što i zakonsko pravo na sedmični odmor. Radnici mogu imati slobodan dan i kada određene trgovine rade nedjeljom, pod uslovom da se poštuju važeći propisi o radu i odmoru.
Koliko država zaista zabranjuje rad trgovina nedjeljom?
Tvrdnja da gotovo cijela Evropa ima neradnu nedjelju nije tačna ako se pod tim podrazumijeva potpuna zabrana rada svih trgovina. S druge strane, nije precizno ni tvrditi da većina država dopušta neograničenu nedjeljnu trgovinu.
Razlog je jednostavan: države različito uređuju ovo pitanje. Negdje trgovine mogu raditi bez opće zabrane, drugdje postoje ograničenja radnog vremena, dok pojedine zemlje dozvoljavaju otvaranje samo određenim nedjeljama ili u posebnim okolnostima.
Pregled regulative Evropske komisije iz 2018. godine naveo je Italiju, Švedsku, Finsku, Irsku, Portugal, Sloveniju, Hrvatsku, Estoniju, Latviju, Litvaniju i Mađarsku među državama bez općih ograničenja radnog vremena trgovina u tada analiziranom regulatornom okviru. To ne znači da su sve ove države imale potpuno identična pravila niti da su njihovi propisi ostali nepromijenjeni do 2026. godine.
S druge strane, Njemačka i Austrija poznate su po strožim ograničenjima nedjeljnog rada trgovina, uz izuzetke za određene lokacije i djelatnosti. Poljska također ograničava trgovinu nedjeljom, dok Francuska primjenjuje kombinaciju općih pravila i posebnih izuzetaka.
Hrvatska je posebno zanimljiv primjer za Bosnu i Hercegovinu jer je uvela ograničenje broja nedjelja tokom kojih trgovine mogu raditi. To pokazuje da između potpune zabrane i neograničenog rada postoji i srednje rješenje.
Zbog toga je najpreciznije zaključiti da potpuna ili široka zabrana nedjeljne trgovine nije jedinstveno evropsko pravilo. Ipak, bez aktuelnog i metodološki ujednačenog pregleda svih država nije opravdano navesti tačan broj zemalja koje imaju takvu zabranu.
Mali trgovci mogli bi biti među najvećim gubitnicima
Jedno od najvažnijih pitanja jeste kako zabrana utiče na male trgovine u poređenju s velikim trgovačkim lancima.
Veliki sistemi imaju širu mrežu poslovnica, veće mogućnosti organizacije smjena i razvijeniju logistiku. Male porodične prodavnice često zavise od prometa ostvarenog svakog dana, a nedjelja na pojedinim lokacijama može predstavljati značajan dio sedmične prodaje.
Ako se kupovina samo prebaci na subotu ili ponedjeljak, dio izgubljenog prometa može biti nadoknađen. Međutim, ako kupci odustanu od određene kupovine ili novac potroše u drugim sredinama i prodajnim kanalima, posljedice mogu biti drugačije.
U stručnim analizama ekonomskih efekata zabrane rada nedjeljom u Federaciji BiH upozoreno je na mogućnost da mali trgovci budu izloženi većem pritisku nego veliki sistemi. To je posebno važno za manje sredine, gdje izbor prodavnica može biti ograničen.
Ipak, potrebno je razlikovati procjenu mogućih posljedica od dokazanih rezultata. Da bi se utvrdilo koliko su mali trgovci zaista izgubili, potrebni su podaci o prometu, troškovima i poslovanju prije i nakon uvođenja mjere.
Da li je zabrana smanjila ukupni promet u Federaciji BiH?
Jedan od glavnih argumenata protiv neradne nedjelje jeste mogućnost smanjenja maloprodajnog prometa. Međutim, zatvaranje trgovina jednog dana u sedmici ne znači automatski da će ukupna sedmična prodaja pasti za iznos koji bi bio ostvaren nedjeljom.
Dio kupaca nabavku će obaviti u subotu, drugi u ponedjeljak, dok će neki promijeniti svoje potrošačke navike. Zbog toga je za ozbiljnu procjenu potrebno analizirati ukupni promet tokom dužeg perioda, a ne samo prodaju jednog dana.
Prema podacima koje je Federalno ministarstvo trgovine objavilo u septembru 2025. godine, maloprodajni promet u Federaciji BiH tokom prvih osam mjeseci 2025. iznosio je približno 10,584 milijarde KM, dok je u istom periodu 2024. iznosio približno 10,432 milijarde KM.
To predstavlja nominalni rast od približno 151,9 miliona KM, odnosno oko 1,46 posto.
Ovi podaci ne potvrđuju da je ukupni nominalni maloprodajni promet u posmatranom periodu pao nakon uvođenja zabrane. Međutim, ne dokazuju ni da mjera nije imala negativne posljedice za pojedine trgovce.
Za takav zaključak potrebno je uzeti u obzir inflaciju, rast cijena, promjene u potrošnji, troškove poslovanja i druge ekonomske faktore. Rast nominalnog prometa ne mora značiti i rast stvarne količine prodane robe ili profita trgovaca.
Zato bi posebno korisni bili podaci o prometu po danima u sedmici, veličini trgovina i lokalnim zajednicama. Takva analiza pokazala bi u kojoj mjeri je kupovina samo premještena na druge dane, a koliko je prometa zaista izgubljeno.
Gužve subotom i veće opterećenje zaposlenih
Kada su prodavnice zatvorene nedjeljom, dio kupaca pokušava obaviti nabavku tokom kraćeg vremenskog perioda. To može dovesti do većih gužvi petkom i subotom, dužih redova i povećanog pritiska na zaposlene.
U takvim okolnostima postavlja se pitanje da li se radnicima zaista smanjuje opterećenje ili se dio posla samo prebacuje na preostale radne dane.
Analiza Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH iz 2025. godine, pod nazivom „Ne radim nedjeljom“, zabilježila je iskustva zaposlenih nakon uvođenja zabrane. Prema objavljenim rezultatima, 88,66 posto ispitanih navelo je da im je radno vrijeme ostalo isto, dok je 8,12 posto izjavilo da sada radi više radnim danima.
Ovi rezultati ne znače da su svi zaposleni izloženi većem opterećenju, ali ukazuju na potrebu da se efekti mjere prate i iz perspektive organizacije rada, a ne samo kroz broj slobodnih nedjelja.
Zaštita radnika ne bi trebala biti samo formalna. Važno je da slobodno vrijeme bude praćeno razumnim rasporedom smjena, poštivanjem odmora i odgovarajućim uslovima rada tokom ostatka sedmice.
Da li građani gube pravo na izbor?
Neradna nedjelja mijenja svakodnevne navike potrošača. Za dio građana nedjelja je jedini dan kada mogu obaviti veću kupovinu bez žurbe, posebno ako rade tokom cijele sedmice ili putuju na posao.
U većim gradovima građani obično imaju više mogućnosti za nabavku, dok u manjim mjestima izbor može biti ograničen. Posljedice zato nisu jednake za sve.
S druge strane, pravo potrošača na dostupne usluge nije jedini kriterij koji treba uzeti u obzir. I radnici imaju pravo na odmor, porodični život i predvidivo radno vrijeme.
Zbog toga je ključno pitanje može li se postići ravnoteža između potreba zaposlenih i građana bez potpunog zatvaranja širokog dijela maloprodajnog sektora.
Postoji li bolje rješenje od opće zabrane?
Evropska praksa pokazuje da zaštita zaposlenih može biti uređena na više načina.
Jedna mogućnost je dozvoliti nedjeljni rad uz obaveznu uvećanu naknadu, poštivanje sedmičnog odmora i jasna pravila o rasporedu smjena. Takav model omogućava rad trgovina kada postoji potražnja, ali zahtijeva efikasan nadzor nad poštivanjem prava zaposlenih.
Druga mogućnost je ograničiti broj nedjelja tokom kojih trgovine mogu raditi, kao što je slučaj u Hrvatskoj. Time se pokušava uspostaviti kompromis između zaštite slobodnog dana i dostupnosti trgovina.
Treći pristup podrazumijeva različita pravila za pojedine lokacije i djelatnosti, uz jasno definisane kriterije i redovno praćenje rezultata.
Nijedan od ovih modela nije bez nedostataka. Fleksibilniji sistem može povećati dostupnost usluga i omogućiti dodatni promet, ali bez odgovarajuće zaštite može povećati pritisak na zaposlene. Stroža zabrana može osigurati predvidiv neradni dan, ali stvoriti poteškoće za dio trgovaca i potrošača.
Za Bosnu i Hercegovinu najvažnije je da se odluke donose na osnovu provjerljivih podataka, a ne samo političkih poruka ili pojedinačnih primjera iz drugih država.
Zaključak: Koliko je neradna nedjelja zaista evropsko pravilo?
Neradna nedjelja u Federaciji BiH otvorila je važno pitanje odnosa između radničkih prava, slobode poslovanja i potreba građana. Međunarodna iskustva pokazuju da ne postoji jedinstveno evropsko rješenje: neke države dopuštaju nedjeljnu trgovinu uz relativno malo općih ograničenja, druge je ograničavaju, a pojedine imaju stroža pravila i brojne izuzetke.
Zbog različitih definicija zabrane nije odgovorno tvrditi da samo mali broj država ima neradnu nedjelju bez preciznog pregleda važećih propisa. Ipak, jasno je da potpuna zabrana svih ili gotovo svih oblika nedjeljne trgovine nije jedini evropski model.
Podaci o maloprodajnom prometu u Federaciji BiH ne pokazuju pad ukupnog nominalnog prometa tokom prvih osam mjeseci 2025. u odnosu na isti period prethodne godine. Istovremeno, ostaje otvoreno pitanje kako su se promijenili poslovanje malih trgovaca, stvarna prodaja, profitabilnost i opterećenje zaposlenih.
Zato je potreban nezavisan pregled efekata mjere, uz objavljivanje podataka o prometu po danima, zaposlenosti, radnim uslovima i kretanju cijena.
Cilj ekonomske politike ne bi trebao biti izbor između radnika i privrede, nego uspostavljanje sistema u kojem zaposleni imaju stvarnu zaštitu, trgovci predvidive uslove poslovanja, a građani dostupne usluge. Upravo bi rezultati takve analize trebali pokazati da li je postojeći model najbolji za Federaciju BiH ili su moguća rješenja koja uspješnije usklađuju interese svih strana.
Zenica Press
