Bosnu i Hercegovinu u narednim godinama očekuju ogromni izazovi u elektroenergetskom sektoru, a posljedice bi mogli osjetiti i građani kroz nove račune za električnu energiju. Dok se najavljuje ubrzana izgradnja solarnih i vjetroelektrana, postojeća elektroenergetska mreža suočava se s ozbiljnim ograničenjima, a za njenu modernizaciju potrebne su milijarde konvertibilnih maraka.
Zijad Bajramović, predsjednik BH Komiteta CIGRE, upozorava da razvoj novih proizvodnih kapaciteta ne prati odgovarajuće ulaganje u prenosnu i distributivnu infrastrukturu. Prema njegovim procjenama, korekcija cijena električne energije mogla bi postati neizbježna ukoliko Bosna i Hercegovina želi osigurati stabilno snabdijevanje i finansirati neophodnu modernizaciju sistema.
Upozorenja dolaze u trenutku kada se domaći elektroenergetski sektor suočava s nizom problema: od sve zahtjevnijeg održavanja postojeće infrastrukture i promjena u proizvodnji električne energije do pritisaka evropske energetske tranzicije. Za domaćinstva i privredu to otvara važno pitanje – ko će platiti račun za godine nedovoljnih ulaganja i koliko bi buduće promjene mogle opteretiti kućne budžete?
Milijarde maraka potrebne za modernizaciju mreže
Govoreći za BHRT, Bajramović je upozorio da bi Bosna i Hercegovina u naredne četiri godine mogla dobiti između 500 i 600 megavata novih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije godišnje. Međutim, takav rast proizvodnje zahtijeva i odgovarajuću infrastrukturu koja može prihvatiti nove količine električne energije i sigurno ih prenijeti do potrošača.
„Mislim da elektroenergetska mreža, ni prenosna ni distributivna, nisu u potpunosti spremne da prihvate te nove količine“, kazao je Bajramović.
Prema njegovim riječima, na mreži je već oko 1.600 megavata varijabilnih obnovljivih izvora energije, dok se granične vrijednosti prenosne mreže procjenjuju na približno 2.000 megavata. Daljnje povećanje proizvodnje bez pravovremenog jačanja infrastrukture moglo bi stvoriti dodatne probleme u upravljanju elektroenergetskim sistemom.
Jedan od najvećih izazova jeste finansiranje potrebnih radova. Prema procjenama koje je iznio Bajramović, za unapređenje distributivne mreže u naredne tri godine potrebno je oko tri milijarde KM.
Riječ je o ogromnom iznosu koji pokazuje razmjere problema s kojim se suočava energetski sektor. Modernizacija podrazumijeva obnovu dotrajale opreme, jačanje kapaciteta mreže, izgradnju novih dalekovoda, uvođenje savremenih sistema upravljanja i prilagođavanje infrastrukture novim načinima proizvodnje i potrošnje električne energije.
Bez takvih ulaganja, upozoravaju stručnjaci, moglo bi postati sve teže osigurati pouzdano funkcionisanje sistema u kojem se istovremeno povećava broj proizvođača i mijenja način na koji se električna energija proizvodi i distribuira.
Čitajte: Više od 2.000 građana želi zamijeniti kućna ložišta: ZDK ulaže u čistiji zrak
Poskupljenje struje sve realnija mogućnost
Pitanje finansiranja modernizacije direktno otvara i pitanje cijene električne energije. Bajramović smatra da sadašnji nivo cijena ne osigurava dovoljno sredstava za sve potrebe elektroenergetskog sistema, uključujući održavanje postojeće infrastrukture i izgradnju novih kapaciteta.
„Cijena električne energije za javnu potrošnju i dalje je preniska“, ocijenio je, ukazujući na razliku između tržišnih cijena i cijena po kojima se električna energija isporučuje domaćinstvima.
Govoreći o mogućem povećanju cijena, Bajramović je poručio da je takva korekcija, prema njegovom mišljenju, neminovna.
To, međutim, ne znači da je već donesena odluka o novom poskupljenju niti da je poznato kada bi do njega moglo doći. Konačne odluke zavise od nadležnih institucija, regulatornih procedura i poslovnih planova elektroenergetskih kompanija. Ipak, upozorenja o nedostatku novca za razvoj mreže ponovo stavljaju građane pred mogućnost da u narednom periodu plaćaju skuplju električnu energiju.
Za domaćinstva koja se već suočavaju s visokim troškovima stanovanja, hrane, grijanja i drugih osnovnih životnih potreba, dodatno povećanje računa predstavljalo bi novi udar na kućne budžete. Posebno bi bili pogođeni penzioneri, nezaposleni, porodice s nižim primanjima i drugi građani koji veliki dio svojih prihoda izdvajaju za osnovne troškove života.
Zbog toga Bajramović naglašava da eventualno povećanje cijena mora biti praćeno odgovarajućom zaštitom najugroženijih kategorija stanovništva.
„Nadležna ministarstva i vlade moraju voditi računa o tome da zaštite ugrožene kupce, između ostalog i kroz određene sisteme beneficija“, poručio je.
Upravo će način na koji vlasti budu rješavale ovaj problem biti jedan od ključnih testova njihove energetske i socijalne politike. Građani ne bi smjeli ostati prepušteni sami sebi u situaciji u kojoj se eventualno poskupljenje pravda potrebom za ulaganjima od kojih bi dugoročno korist trebao imati cijeli sistem.
Sve više solarnih i vjetroelektrana, ali mreža ne prati razvoj
Bosna i Hercegovina nalazi se pred velikom promjenom načina proizvodnje električne energije. Solarne elektrane i vjetroparkovi postaju sve značajniji dio energetskih planova, ali njihovo priključivanje na mrežu zahtijeva pažljivo planiranje i tehničku pripremu.
Za razliku od tradicionalnih elektrana, proizvodnja iz solarnih i vjetroenergetskih postrojenja zavisi od vremenskih uslova. Solarne elektrane proizvode najviše električne energije tokom sunčanih sati, dok proizvodnja vjetroelektrana zavisi od raspoloživosti i intenziteta vjetra.
Zbog toga elektroenergetski sistem mora imati dovoljno fleksibilnosti da odgovori na promjene u proizvodnji i potrošnji. U suprotnom, u pojedinim periodima mogu se pojaviti viškovi električne energije, dok u drugim može biti potrebno osigurati dodatnu proizvodnju ili uvoz.
Rješenje ne podrazumijeva samo izgradnju novih elektrana. Potrebni su modernizacija dalekovoda, jačanje distributivnih kapaciteta, razvoj baterijskih sistema za skladištenje energije i primjena pametnih tehnologija koje omogućavaju efikasnije upravljanje mrežom.
To znači da se ulaganja u energetsku tranziciju ne mogu svesti samo na broj novih solarnih panela i vjetroturbina. Bez infrastrukture koja može prihvatiti njihovu proizvodnju, dio potencijala novih kapaciteta mogao bi ostati neiskorišten, a razvoj sektora postati znatno skuplji i složeniji.
Za građane je posebno važno da razumiju kako se stabilnost snabdijevanja ne osigurava isključivo proizvodnjom dovoljne količine električne energije. Jednako je važno da mreža može tu energiju prenijeti i distribuirati bez nepotrebnih gubitaka i tehničkih ograničenja.
Domaći elektroenergetski sektor suočen s novim pritiscima
Dodatni problem predstavlja promjena položaja Bosne i Hercegovine na regionalnom tržištu električne energije. Bajramović upozorava da domaće elektroprivrede više nemaju uvijek poziciju stabilnih izvoznika, nego u određenim periodima postaju uvoznici električne energije.
Na takve promjene utječe više faktora, među kojima su raspoloživost domaćih proizvodnih kapaciteta, stanje u rudnicima uglja, potrošnja i kretanja cijena na regionalnom tržištu.
Problemi u proizvodnji uglja i funkcionisanju rudnika mogu se odraziti na rad termoelektrana, koje još imaju značajnu ulogu u domaćem elektroenergetskom sistemu. Istovremeno, postepena energetska tranzicija zahtijeva planiranje zamjenskih kapaciteta kako bi se smanjila zavisnost od fosilnih goriva bez ugrožavanja sigurnosti snabdijevanja.
Bajramović smatra da je potrebno uskladiti cijene uglja i električne energije sa stvarnim troškovima, uz istovremeno osiguravanje održivosti proizvodnje i odgovarajućeg položaja radnika u rudarskom sektoru.
Problem je što se sve ove promjene dešavaju u sistemu kojem su potrebna velika ulaganja, dok istovremeno mora osigurati redovno snabdijevanje domaćinstava i privrede. Bez jasne razvojne strategije i pravovremenih odluka, troškovi prilagođavanja mogli bi postati još veći.
Eventualna veća zavisnost od uvoza električne energije može dodatno izložiti domaće tržište promjenama cijena u regionu. Kada domaća proizvodnja ne može u potpunosti zadovoljiti potrošnju, dostupnost energije i njena cijena na drugim tržištima postaju još značajniji faktori.
Zbog toga se pitanje modernizacije mreže ne može posmatrati odvojeno od budućnosti domaće proizvodnje, stanja termoelektrana i razvoja obnovljivih izvora energije.
Evropska pravila dodatno mijenjaju energetsku računicu
Na budućnost elektroenergetskog sektora utjecat će i evropska klimatska i energetska politika. Posebno je značajan mehanizam za prilagođavanje ugljika na granicama Evropske unije, poznat kao CBAM, koji uvodi trošak emisija ugljika za određene proizvode uvezene na evropsko tržište.
Ova pravila posebno su važna za privrede koje se oslanjaju na proizvodnju s visokim emisijama ugljen-dioksida. Za Bosnu i Hercegovinu to predstavlja dodatni pritisak da modernizuje proizvodnju, smanjuje emisije i unaprijedi energetsku efikasnost.
Posljedice se ne odnose samo na elektroprivrede. Promjene mogu utjecati i na industrijske kompanije, izvoznu konkurentnost i troškove poslovanja, naročito u sektorima u kojima električna energija predstavlja jedan od ključnih ulaznih troškova.
Dugoročni planovi energetske tranzicije predviđaju postepeno smanjenje oslanjanja na termoelektrane i razvoj novih proizvodnih kapaciteta. Bajramović je ukazao na planiranje izlaska iz proizvodnje električne energije iz termoelektrana do 2050. godine, što dodatno naglašava potrebu da se na vrijeme osiguraju alternativni izvori i potrebna infrastruktura.
Takva promjena ne može se provesti preko noći. Zahtijeva višegodišnje investicije, stručne kadrove, stabilne propise i koordinaciju institucija i kompanija koje upravljaju proizvodnjom, prenosom i distribucijom električne energije.
Ukoliko se potrebne promjene budu odgađale, Bosna i Hercegovina mogla bi se suočiti s dodatnim troškovima prilagođavanja i otežanim položajem domaćih proizvođača na evropskom tržištu. Zbog toga energetska tranzicija nije samo pitanje zaštite okoliša nego i pitanje dugoročne ekonomske konkurentnosti zemlje.
Nedostatak stručnog kadra mogao bi dodatno usporiti modernizaciju
Novac nije jedini problem. Za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata potrebni su inženjeri, tehničari, električari i drugi stručnjaci koji mogu projektovati, izgraditi, održavati i unaprijediti elektroenergetsku mrežu.
Bajramović upozorava da Bosna i Hercegovina raspolaže sve manjim brojem stručnih radnika, što bi u narednim godinama moglo dodatno otežati realizaciju planiranih projekata.
„Mislim da stručne snage, inženjera, tehničara i majstora, imamo sve manje i da i s tim možemo doći u problem u Bosni i Hercegovini“, upozorio je.
Nedostatak kadra, uz složene administrativne procedure i potrebu za velikim finansijskim ulaganjima, mogao bi usporiti modernizaciju čak i u situaciji kada postoje planovi i osigurana sredstva.
Zbog toga je, osim investicija u infrastrukturu, važno ulagati u obrazovanje, stručnu obuku i zadržavanje kvalifikovanih radnika. Bez dovoljno stručnjaka teško će biti odgovoriti na sve složenije zahtjeve modernog elektroenergetskog sistema.
CIGRE u Mostaru okuplja stručnjake iz energetskog sektora
O ovim i drugim pitanjima razgovarat će se na petom savjetovanju BH Komiteta CIGRE u Mostaru, na kojem je najavljeno oko 80 referata i više od 300 učesnika. Najavljeno je i učešće studenata s univerziteta u Tuzli, Sarajevu, Istočnom Sarajevu i Mostaru.
U fokusu savjetovanja bit će obnovljivi izvori energije, automatizacija, pametne mreže, klimatska otpornost, baterijski sistemi i drugi aspekti energetske tranzicije.
Cilj je razmijeniti stručna iskustva i ponuditi rješenja koja bi omogućila modernizaciju sistema, povećanje pouzdanosti snabdijevanja i efikasnije uključivanje novih proizvodnih kapaciteta.
Bajramović ističe da vlasti i rukovodstva elektroenergetskih kompanija moraju razvoj sektora postaviti među prioritete, uz konkretne planove za modernizaciju prenosne i distributivne mreže.
„To je razvoj elektroenergetskog i energetskog sektora. To su novi dalekovodi, ulaganja u distributivni sistem, nastavak ulaganja ne samo u obnovljive izvore nego i u modernizaciju elektroprenosnih i elektrodistributivnih mreža“, poručio je.
Vrijeme za odluke ističe, a posljedice mogu osjetiti svi
Upozorenja stručnjaka pokazuju da Bosna i Hercegovina ulazi u period u kojem će odluke o energetici imati sve veći značaj za građane, privredu i ukupnu ekonomsku stabilnost zemlje.
Milijarde maraka potrebne za modernizaciju distributivne mreže, rast broja obnovljivih izvora, promjene u proizvodnji uglja i evropska pravila o emisijama stvaraju pritisak koji se više ne može ignorisati.
Ako ulaganja budu kasnila, posljedice bi se mogle ogledati u sporijem priključivanju novih elektrana, većim troškovima održavanja, slabijoj fleksibilnosti sistema i većoj izloženosti promjenama na regionalnom tržištu. Istovremeno, pitanje cijene električne energije ostat će jedno od najosjetljivijih za domaćinstva i privredu.
Bajramović smatra da Bosna i Hercegovina ima kapacitet za razvoj i modernizaciju elektroenergetskog sistema, ali da je potrebno početi provoditi mjere koje predlaže stručna zajednica.
„Mislim da Bosna i Hercegovina ima kapacitet, samo treba krenuti u pravcu razvoja koji su stručnjaci postavili“, zaključio je u razgovoru za BHRT.
Pred institucijama je, tako, ozbiljan zadatak: osigurati milijarde maraka za infrastrukturu, pripremiti sistem za novu energetsku eru i istovremeno zaštititi građane od prevelikog finansijskog opterećenja.
Ključno pitanje više nije samo koliko će električne energije Bosna i Hercegovina moći proizvesti nego i može li je pouzdano prenijeti do svakog domaćinstva i privrednog subjekta. Odgovor će zavisiti od brzine ulaganja, kvaliteta planiranja i spremnosti nadležnih da preuzmu odgovornost za dugoročni razvoj energetskog sektora.
U suprotnom, cijenu odgađanja reformi mogli bi platiti i potrošači i privreda, dok bi mogućnost poskupljenja struje postajala sve ozbiljnija tema za cijelu zemlju.
