Energoinvest d.d. Sarajevo i BH Gas postigli su sporazum s mađarskim operatorom plinovodnog sistema FGSZ kojim je dogovorena dinamika izmirenja obaveza u naredne tri godine, čime je, prema navodima kompanije, otklonjen neposredni rizik koji je mogao ozbiljno ugroziti likvidnost i kontinuitet poslovanja Energoinvesta.
Sporazum dolazi u trenutku kada se otvara zanimljiv i pomalo paradoksalan kontekst za jednu od nekada najvažnijih kompanija bh. industrije. Energoinvest je, naime, ranije bio dio planova Vlade Federacije BiH za rješavanje problema Željezare Zenica, odnosno kompanije koja se posljednjih godina nalazi na ivici stečaja. Ideja je bila da Energoinvest preuzimanjem kontrole nad Željezarom pomogne da se spriječi njen odlazak u stečaj i osigura nastavak poslovanja.
Međutim, dok se od Energoinvesta očekivalo da bude dio rješenja za spas velikog industrijskog sistema u Zenici, i sama kompanija se našla pod ozbiljnim finansijskim pritiskom. Obaveze prema FGSZ-u u jednom trenutku predstavljale su prijetnju koja je mogla dovesti u pitanje njenu likvidnost, pa čak i sposobnost nastavka poslovanja.
Obaveza od oko 23 miliona KM
Nakon potvrđivanja međunarodne arbitražne odluke, obaveze Energoinvesta i BH Gasa prema FGSZ-u iznosile su približno 23 miliona KM, a rok za izvršenje bio je 2. oktobar 2026. godine.
Jednokratno izmirenje kompletnog iznosa predstavljalo bi veliki finansijski udar za Energoinvest. Kompanija sada navodi da je upravo takav scenario izbjegnut zahvaljujući sporazumu s mađarskim operatorom.
Umjesto jednokratne naplate, dogovorena je dinamika izmirenja obaveza tokom tri godine. Istovremeno je dogovoren otpis više od 1,2 miliona KM kamata.
Prva uplata prema novoj dinamici već je realizovana, dok su naredne obaveze predviđene tokom 2027. i 2028. godine.
Time je Energoinvest dobio dodatni vremenski prostor za stabilizaciju poslovanja i servisiranje obaveza bez udara koji bi jednokratna naplata tolikog iznosa mogla imati na likvidnost kompanije.
Državni revizori ranije upozoravali na stanje
Značaj postignutog sporazuma dodatno dobija na težini zbog ranijih upozorenja državnih revizora. Prilikom analize finansijskog stanja Energoinvesta i rizika kojima je kompanija bila izložena, revizori su izrazili sumnju u sposobnost društva da nastavi poslovati u vremenski neograničenom periodu.
Drugim riječima, problem nije nastao preko noći. Finansijski pritisci i akumulirane obaveze predstavljali su dugoročan rizik za kompaniju, a obaveza prema FGSZ-u bila je jedna od najvećih prijetnji koja je sada morala biti riješena.
Direktor Energoinvesta Mirza Ustamujić kazao je da sporazum nije samo pitanje izmirenja jedne finansijske obaveze, nego zaštite kontinuiteta poslovanja.
„Ovo nije bilo samo pitanje izmirenja jedne finansijske obaveze. Radilo se o zaštiti kontinuiteta Energoinvesta. Rizik na koji su državni revizori upozoravali godinama došao je na naplatu i morali smo pronaći rješenje koje neće ugroziti kompaniju“, izjavio je Ustamujić.
Prema njegovim riječima, sporazum je omogućio da se zaštiti likvidnost i stvori prostor za nastavak poslovanja i razvoj novih poslova.
Kompanija koja je trebala biti dio spašavanja Željezare
Posebno je zanimljivo da se Energoinvest u prethodnom periodu spominjao i u kontekstu rješavanja problema Željezare Zenica.
Vlada Federacije BiH razmatrala je mogućnost da Energoinvest preuzme kontrolu nad Željezarom kako bi se pokušao spriječiti njen odlazak u stečaj i pronašao model za nastavak poslovanja. Time bi Energoinvest dobio jednu od ključnih uloga u pokušaju spašavanja velikog industrijskog sistema u Zenici.
Plan je, međutim, imao jednu ozbiljnu slabost – kompanija kojoj je bila namijenjena uloga potencijalnog spasitelja i sama je morala rješavati ozbiljne finansijske probleme.
Zbog toga sporazum s FGSZ-om ima značaj ne samo za Energoinvest nego i za širi kontekst državne industrijske politike. Otvara se pitanje koliko je realno očekivati od kompanija koje se i same bore za finansijsku stabilnost da preuzimaju dodatne obaveze i spašavaju druge velike sisteme.
U slučaju Željezare Zenica, riječ je o kompaniji koja već godinama pokušava pronaći održiv model za nastavak rada, dok se pitanje stečaja i budućnosti proizvodnje nalazi u centru pažnje radnika, lokalne zajednice i federalnih vlasti.
Upravo zato finansijska stabilizacija Energoinvesta može biti važna i za eventualne buduće poteze Vlade FBiH, ukoliko se ponovo aktiviraju planovi koji uključuju ovu kompaniju u rješavanje pitanja Željezare.
Ustamujić: Probleme treba rješavati
Ustamujić je naglasio da je aktuelna Uprava suočena s obavezama i rizicima koji su nastali u ranijem periodu, ali da je odgovornost Uprave da ih riješi i zaštiti kompaniju.
„Naša obaveza je da probleme koje smo zatekli rješavamo, a ne da ih ostavljamo narednim upravama. Istovremeno mi gradimo novi Energoinvest, kompaniju koja osvaja nove poslove, vraća se na međunarodna tržišta i stvara novu vrijednost“, kazao je.
Postignuti sporazum uređuje način i dinamiku izvršenja obaveza prema FGSZ-u i, kako je saopćeno, ne prejudicira druga prava i međusobne odnose Energoinvesta i BH Gasa.
Također, sporazum ne dovodi u pitanje sigurnost snabdijevanja gasom. Energoinvest navodi da će nastaviti upravljati nabavkom i odnosima s međunarodnim partnerima, uz nastojanje da eventualne tržišne uticaje na krajnje potrošače svede na najmanju moguću mjeru.
Od spašavanja drugih do spašavanja vlastite likvidnosti
Slučaj Energoinvesta pokazuje koliko je složena situacija u kojoj se nalaze velike državne i nekada državne kompanije u BiH.
Kompanija koja se spominjala kao mogući instrument za spašavanje Željezare Zenica sada je morala rješavati vlastitu obavezu od približno 23 miliona KM kako bi izbjegla ozbiljan udar na likvidnost.
Dogovor s FGSZ-om za sada je otklonio neposrednu prijetnju, ali pred Energoinvestom ostaje zadatak da u naredne tri godine servisira dogovorene obaveze, istovremeno održavajući poslovanje i finansirajući nove projekte.
Za Željezaru Zenica, s druge strane, ostaje otvoreno pitanje ko će i na koji način osigurati održiv model za nastavak poslovanja. Ako Energoinvest ostane dio budućih planova za spašavanje Željezare, njegova vlastita finansijska stabilnost bit će jedno od ključnih pitanja koje će federalne vlasti morati uzeti u obzir.
Jedno je, međutim, jasno: u trenutku kada se od Energoinvesta očekivalo da pomogne u spašavanju drugog industrijskog giganta, i sama kompanija bila je suočena s rizikom koji je mogao ugroziti njen poslovni kontinuitet.
