Transportni sektor Bosne i Hercegovine suočava se s problemom koji bi mogao imati dugoročne posljedice po domaću privredu. Ograničenja boravka profesionalnih vozača u Šengenskom prostoru otežavaju organizaciju međunarodnog transporta, povećavaju pritisak na troškove poslovanja i, prema upozorenjima predstavnika sektora, podstiču pojedine kompanije da razmatraju preseljenje poslovnih aktivnosti u države Evropske unije.
Problem više nije ograničen samo na vozače koji svakodnevno prelaze granice. U pitanju je i sposobnost domaćih kompanija da zadrže klijente, održe konkurentnost i nastave ulagati u vozila, opremu i radnu snagu. Ako se postojeće poteškoće nastave, posljedice bi mogle osjetiti i druge djelatnosti koje zavise od međunarodne trgovine.
Na ozbiljnost situacije 27. oktobra upozorili su predstavnici Konzorcija „Logistika BiH“ i Udruženja poslodavaca Federacije BiH. Na zajedničkom sastanku razgovarali su o posljedicama primjene pravila 90/180, mogućim mjerama podrške domaćim prijevoznicima i potrebi za konkretnim rješenjima na nivou institucija Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Prema njihovim navodima, sve više kompanija traži mogućnosti za premještanje poslovanja izvan BiH.
Pravilo 90/180 postaje ozbiljna prepreka međunarodnom transportu
Jedan od ključnih problema odnosi se na šengensko pravilo prema kojem državljani trećih zemalja, u okviru režima kratkotrajnog boravka, u pravilu mogu boraviti u Šengenskom prostoru najviše 90 dana tokom bilo kojeg perioda od 180 dana.
Za profesionalne vozače iz Bosne i Hercegovine, čiji posao podrazumijeva učestale ulaske u evropske države, ovakvo ograničenje može predstavljati ozbiljan operativni problem. Za razliku od turista koji u pravilu putuju povremeno, vozači međunarodnog transporta granice prelaze kao dio svakodnevnog posla.
Evropska komisija je tokom septembra potvrdila da je upoznata s poteškoćama koje ograničenja boravka stvaraju profesijama koje zahtijevaju visoku mobilnost, uključujući vozače kamiona. Istovremeno, iz evropskih institucija poručeno je da je potrebno razmotriti praktična rješenja u okviru postojećih pravila i nacionalnih propisa.
Važno je naglasiti da se ovo pravilo odnosi na kratkotrajni boravak i da postoje posebni režimi za određene kategorije putnika. Međutim, za profesionalne vozače koji nemaju odgovarajuću dugoročnu vizu ili drugi osnov za duži boravak, ograničenje može otežati održavanje kontinuiteta rada.
Upravo zbog toga prijevoznici traže rješenje koje bi uvažilo specifičnosti njihove profesije, bez ugrožavanja pravila ulaska i boravka u državama Evropske unije.
Zašto pojedine kompanije razmatraju preseljenje poslovanja?
Kada kompanija ne može pouzdano planirati raspoloživost vozača i realizaciju ugovorenih transporta, posljedice se prenose na cijelo poslovanje. Kašnjenja, promjene rasporeda, dodatna administracija i potreba za angažovanjem alternativnih kapaciteta mogu povećati troškove i otežati ispunjavanje obaveza prema klijentima.
Za transportnu firmu koja radi s međunarodnim partnerima pouzdanost je jedan od ključnih faktora konkurentnosti. Klijentima nije dovoljno da prijevoznik raspolaže kamionima; potrebno je da robu preuzme i isporuči u dogovorenom roku, uz predvidive troškove.
Ako kompanija procijeni da u drugoj državi može jednostavnije organizovati poslovanje, zaposliti vozače i planirati međunarodne rute, registracija ili preseljenje dijela aktivnosti može postati poslovna opcija.
Ipak, takva odluka nije jednostavna. Otvaranje firme u drugoj državi podrazumijeva troškove registracije, porezne i računovodstvene obaveze, osiguranje, pristup transportnim dozvolama i usklađivanje s propisima zemlje u kojoj se posluje. Ni sama registracija kompanije u Evropskoj uniji ne daje automatski pravo svakom vozaču iz BiH na neograničen boravak ili rad u Šengenskom prostoru.
Zbog toga je važno razlikovati potpuno preseljenje kompanije od otvaranja podružnice ili organizovanja dijela poslovanja u inostranstvu. Bez preciznih podataka o broju firmi koje su već preselile aktivnosti, ne može se tvrditi da je riječ o masovnom odlasku. Međutim, upozorenja poslovnih udruženja pokazuju da takva mogućnost postaje ozbiljna tema za domaći transportni sektor.
Posljedice bi mogle osjetiti i domaći proizvođači
Transport je jedan od ključnih dijelova lanca snabdijevanja. Gotovo svaki proizvod koji se uvozi ili izvozi zavisi od organizovanog prijevoza, bilo da je riječ o sirovinama, industrijskim komponentama, prehrambenim proizvodima ili gotovoj robi.
Ako domaći prijevoznici izgube dio kapaciteta, kompanije koje se oslanjaju na njihove usluge mogu biti primorane angažovati prijevoznike iz drugih država. To ne znači da će svaki strani prijevoz biti skuplji, ali smanjena dostupnost odgovarajućih kapaciteta može povećati cijene na pojedinim rutama i u određenim periodima.
Za izvoznike dodatni troškovi transporta mogu značiti manju zaradu ili slabiju konkurentnost na tržištima Evropske unije. Kada je riječ o kompanijama koje posluju s malim profitnim maržama, čak i relativno ograničeno povećanje troškova može uticati na isplativost pojedinih ugovora.
Uvozničke kompanije također mogu osjetiti posljedice kroz skuplju ili sporiju isporuku robe. Takvi troškovi mogu se djelimično prenijeti na kupce, ali konačan utjecaj na cijene zavisi od konkurencije, ugovora, dostupnosti robe i mogućnosti kompanija da apsorbuju dodatne izdatke.
Problem, dakle, nije samo u broju kamiona koji mogu prevoziti robu, već i u sposobnosti privrede da robu dostavi na tržište uz prihvatljive troškove.
Jedan sektor povezuje veliki broj drugih djelatnosti
Značaj transportnih kompanija ne završava se na vozačima i vlasnicima kamiona. Oko njihovog poslovanja razvijen je širok krug povezanih djelatnosti.
Među njima su špedicije, servisi za održavanje teretnih vozila, vulkanizerske radionice, benzinske pumpe, trgovci rezervnim dijelovima, osiguravajuća društva i lizing kompanije. Tu su i računovodstveni, administrativni i drugi poslovni servisi koji pružaju usluge prijevoznicima.
Kada transportna firma smanji broj vozila ili premjesti dio poslovanja, smanjuje se i njena potražnja za pojedinim uslugama. Ako se takve promjene dogode u većem obimu, lokalna preduzeća koja zavise od transportnog sektora mogu izgubiti dio prihoda.
S druge strane, otvaranje kompanije u inostranstvu ne mora značiti da će svi poslovi i radna mjesta nestati iz Bosne i Hercegovine. Dio administracije, održavanja i drugih aktivnosti može ostati u zemlji. Stvarni ekonomski učinak zato zavisi od toga koliko se poslovanja, zaposlenih, vozila i prihoda zaista premjesti izvan BiH.
Za procjenu razmjera problema bili bi potrebni konkretni podaci o broju preseljenih firmi, vrijednosti ulaganja, promjenama u zaposlenosti i prihodima od poreza i doprinosa.
Hrvatska napravila određeni pomak, ali problem nije riješen u cijelom Šengenu
U proteklom periodu poduzeti su koraci kako bi se olakšao položaj profesionalnih vozača iz Bosne i Hercegovine. Među njima je mogućnost podnošenja zahtjeva za posebne hrvatske vize za profesionalne vozače, koja je otvorena u septembru 2026. godine. Izvor: N1
Ovaj potez predstavlja određenu mogućnost za vozače koji ispunjavaju propisane uslove, ali ne rješava automatski njihov status u svim drugim državama Šengenskog prostora. Za prijevoznike čije rute obuhvataju Njemačku, Austriju, Sloveniju i druge evropske zemlje, potrebno je rješenje koje će odgovarati stvarnim potrebama međunarodnog transporta.
Bosna i Hercegovina je ranije predlagala privremene mjere i razgovarala s evropskim institucijama o fleksibilnijoj primjeni postojećih pravila. Međutim, domaće institucije ne mogu samostalno izmijeniti šengenski režim, zbog čega je neophodna saradnja s Evropskom komisijom i državama članicama.
To znači da rješenje zahtijeva istovremeno djelovanje na diplomatskom, pravnom i ekonomskom nivou. Kratkoročne mjere mogu ublažiti pritisak, ali dugoročna stabilnost zavisit će od toga hoće li biti uspostavljen održiv način na koji profesionalni vozači iz BiH mogu obavljati međunarodni prijevoz.
Šta vlasti mogu uraditi dok se čeka evropsko rješenje?
Predstavnici Konzorcija „Logistika BiH“ i Udruženja poslodavaca FBiH traže hitnu reakciju nadležnih institucija. Među prijedlozima su subvencioniranje dijela troškova poslovanja, reprogramiranje postojećih kredita, rješavanje pitanja trošarina i intenziviranje razgovora s evropskim partnerima.
Ove mjere nemaju isti učinak niti se sve mogu provesti na isti način.
Reprogram kredita mogao bi kratkoročno olakšati likvidnost kompanijama koje imaju poteškoće s otplatom obaveza. Međutim, takva mjera ne rješava osnovni problem ako firma i dalje ne može redovno koristiti svoje vozače na međunarodnim rutama.
Subvencije bi, s druge strane, mogle ublažiti dio finansijskog pritiska, ali bi zahtijevale jasno definisane kriterije, procjenu budžetskih mogućnosti i provjeru usklađenosti s pravilima državne pomoći. Pomoć bi trebala biti usmjerena na konkretne troškove i održavanje poslovanja, a ne predstavljati trajnu zamjenu za sistemsko rješenje.
Domaće institucije mogu raditi i na boljoj koordinaciji s prijevoznicima, pružanju pravnih informacija vozačima te prikupljanju podataka o posljedicama ograničenja. Ipak, ključna prepreka ostaje regulisanje boravka vozača u državama Šengenskog prostora.
Zato će se uspjeh nadležnih institucija morati mjeriti konkretnim rezultatima: koliko je vozačima olakšan pristup tržištu, jesu li smanjeni zastoji u transportu, koliko kompanija je zadržalo poslovanje u BiH i jesu li očuvana radna mjesta.
Problem transporta prerasta u pitanje ekonomske konkurentnosti BiH
Upozorenja prijevoznika otvaraju šire pitanje: koliko dugo domaća privreda može ostati konkurentna ako kompanije imaju poteškoće u organizaciji osnovne usluge koja povezuje proizvođače s evropskim tržištem?
Bosna i Hercegovina ne može sama promijeniti pravila Evropske unije, ali može koordinisati diplomatske aktivnosti, pripremiti pravno utemeljene prijedloge i pružiti ciljanu podršku kompanijama dok se traži dugoročno rješenje.
Istovremeno, neophodno je izbjeći zaključke koji nisu potkrijepljeni podacima. Upozorenja o preseljenju firmi ozbiljan su signal, ali stvarne razmjere odlaska kapitala, gubitka radnih mjesta i pada poreskih prihoda tek treba precizno izmjeriti.
Ako se problem nastavi bez održivog rješenja, posljedice bi se mogle proširiti izvan transportnog sektora, na izvoznike, uvoznike, dobavljače i druge kompanije koje zavise od pouzdane logistike. Za domaću privredu zato nije važno samo da kamioni nastave prelaziti granice, već i da transportne firme imaju uslove da dugoročno ostanu i ulažu u Bosni i Hercegovini.
Zenica Press
